Uspon višemodnog optičkog vlakna

Kako bi se zadovoljile potrebe mrežne komunikacije, od kasnih 1970 do ranih 1980, zemlje su snažno razvijale višemodna optička vlakna velikog promjera jezgre i velikog numeričkog otvora (poznata i kao podatkovna vlakna ). U to je vrijeme Međunarodna elektrotehnička komisija preporučila četiri različite veličine jezgre/paketa višemodnih vlakana s gradijentnim indeksom loma, naime A1a, A1b, A1c i A1d. Njihov promjer jezgre/oklopa (μ m)/numerička apertura je 50/125/0.200, 62.5/125/0.275, 85/125/0.275, odnosno 100/140/0.316 . Sve u svemu, veće veličine jezgre/paketa rezultiraju višim troškovima proizvodnje, slabijom otpornošću na savijanje i povećanjem broja načina prijenosa, što dovodi do smanjenja propusnosti. Uz gore navedene nedostatke, višemodno vlakno od 100/140 μm ima veći promjer obloge, što nije kompatibilno s ispitnim instrumentima i konektorima, te se brzo više ne koristi u prijenosu podataka, već se koristi samo za posebne prilike kao što je prijenos energije. Višemodno vlakno od 85/125 μm također je postupno ukinuto iz sličnih razloga. IEC SC 86Sastanak stručne skupine GW1 održan u Kyotu, Japan u listopadu 1999. revidirao je standard višemodnih vlakana. U revidiranom nacrtu objavljenom u ožujku 2000. višemodno vlakno 85/125 μm je poništeno. Corningovo višemodno vlakno od 50/125 μm razvijeno 1976. i višemodno vlakno Lucent Bell Laboratories od 62,5/125 μm razvijeno 1983. imaju isti vanjski promjer i mehaničku čvrstoću, ali različite karakteristike prijenosa, te se natječu u mrežama za podatkovnu komunikaciju.